Putovati s djecom da ili ne?

Odgovor je daaaaaa! Možda se ne čini tako na prvu i svi će vas od toga pokušati odgovoriti, no ovo se iskustvo isplati. Obiteljska druženja, avanture i sjećanja koja ćete stvoriti pratit će vas cijeli život.

Dugo već pratim kolegicu iz srednje škole i njena obiteljska putovanja s kćeri. Redovno ju navodim kao primjer svim klijentima koji tvrde da je takvo nešto neizvedivo i prekomplicirano. Sigurna sam kako postoje i jednostavnije i lakše stvari od putovanja s malom djecom, ali su svakako izvediva.
Njene divne fotografije s Instagrama to dokazuju. "Zar ne?" - pomislila sam kao i mnogi.
Haha svi znamo da je IG život uljepšana stvarnost, no ona ju takvu ne prezentira. Priznaje da nije najlakše i vedro se šali na svoj račun, no jednako tako rado dijeli svoja iskustva putovanja s malim djetetom i ohrabruje druge da to isprobaju. Tako je i za potrebe ove priče pristala samnom podijeliti svoja iskustva.

Nina, reci onako iskreno (nitko neće znati :)) je li zaista tako lako putovati s djetetom?  Pritom ne mislim o vikend auto odlasku na more već dalekim putovanjima.
Ti si za pojas zataknula već jako puno dalekih destinacija od Floride do Kine i dolazak djeteta nije te usporio. Jesi li u i jednom trenu razmišljala usporiti s putovanjima nakon dolaska bebe?
NE :) Prije djeteta sam bila tog mišljenja, ali na kraju sam zaključila kako je bilo glupo odgađati trudnoću, jer eto, uvijek bi bilo ono još jedno putovanje pa još jedno, jer naivno, mislila sam kako život nakon djeteta staje. Na kraju, putovanje s djetetom mi je postalo nešto divno, jer vidim kako i ona uživa i veseli se. Jednostavno je, ako si putovao i prije djeteta, putovati ćeš i sa njime, nebitno radi li se o nekoj bližoj destinaciji ili dalekom putovanju.

Avioni. Čim pomislimo na dijete u avionu odmah stiže slika uplakanog djeteta koje se ne smiruje čitav let, izmoreni i izmoždeni roditelji i razjareni suputnici. Kakva su tvoja iskustva?
Hm, najjednostavniji odgovor na ovo pitanje je- ovisno o dobi djeteta. Prvo putovanje odradili smo sa 7 mjeseci, 5 sati do Dubaia i nakon 2 dana layovera još 11 h leta do Kine. Idealno putovanje i tamo i nazad. Najveću ulogu u tome igrala je činjenica da je to bila dojena beba koja još nije puzala. Super raspoložena, kabinsko osoblje oduševljeno, beba nasmijana cijeli put. Super je kod putovanja s djetetom do druge godine to što automatski dobivaš ona mjesta u avionu kod prolaza, točnije ispred tebe nema sjedala, već dupli prostor, pa imaš prostora raskomotiti se, animirat dijete, pustiti neke stvari itd. Kod tih mjesta veliki minus je blizina kuhinje, jer kod noćnih letova, taman kad uspavaš dijete kreće komešanje u kabinskoj kuhinjici. Baby basinette nas nije oduševio, al opet ovisno o bebi. Ako beba ima čvrsti san, idealno, ako nema- cijeli let je premještaš sa ruku u košaru.

Najgori odabir za put sa djetetom bi bila tamo oko prve godine, zapravo otkad propuzaju/prohodaju pa recimo do dvije i pol, kada su već u stanju slušati i zaigrati se. Sjećam se putovanja na Karibe, Emily je imala godinu i 3 mjeseca, 2 h leta do Pariza te zatim 10h leta do tamo, ni minuta spavanja, sve je bilo ok do slijetanja kada je vrištanje vjerojatno došlo do pilotske kabine :).

Kad je dijete mrvicu starije i samostalnije, sve se lako ishendla i dogovori: red zabave, red hrane, pa malo crtića, pa spavanja i tako u krug.

Kolica smo u startu izabrali da mogu u avion, stvari sam uvijek pokušavala svesti na minimum, što je bilo ok dok dojiš bebu, kasnije već postane kompliciranije jer naravno bojiš se da dijete ne ostane gladno pa natrpaš svega i svačega. Najveću traumu su mi predstavljala presvlačenja, prostor u wc-u i podloga za presvlačenje koja se spušta su jednotavno premali. Qatar Airways i Emirates su se pokazali kao stvarno kids friendly aviokompanije, od sitnica koje dijete dobiva na putovanju, do obiteljskih fotografiranja, čestih provjera je li sve ok.

Posjetili ste puno dalekih destinacija, iz iskustva znam da je vremenska razlika naporna, pogotovo na putovanju na zapad. Kako se nosite s time na putovanju vi i dijete?
Imali smo sreće pa nismo imali nekih teških prilagodbi. Ili bi došli navečr pa otišli umorni na spavanje do jutra, ili bi došli popodne nakon 20+ sati putovanja pa odmorili, ali navečer opet zaspali, jer ipak let sa djetetom znači da ni vi ni dijete zapravo- ne spavate ;). Štoviše, lijepo bi se posložilo da bi bili ranije ujutro budni, pa bi tata izveo bebu u romantičnu šetnju resortom u 6 ujutro, pa bi se vratili po mene puni informacija ;) Onda se nekako dan za danom budiš kasnije i prilagođavaš odmoru.

Hoteli? Kolijevke?
Naravno tu je i pitanje prehrane. Većina hotela ima prehranu prilagođenu zapadnjacima, no ipak razlike postoje. Kako se tu dijete snalazi? Pogotovo kada je riječ o dalekoistočnim destinacijama?

Ah, kolijevke ko kolijevke, većinom sklepane od par komada drveta, haha. Na prvom putu me šokirala činjenica da se djeca zapravo boje boravka u nepoznatome, pa sam prakticirala co-sleeping, ali iza prve godine smo normalno koristili kolijevke. Njima to bude fora, njihov vlastiti novi krevetac. A tu su naravno i plišanac i dekica koji su proputovali svijeta :)

Prehrana djeteta na putovanju, to zasluzuje rubriku za sebe. Shvatiš nakon nekog vremena da nema smisla tih tjedan, dva se nervirati, jer djeci je sve novo i nepoznato. Prošli smo od putovanja gdje smo se čudili koliko jede sve, do onih kada sam svaki obrok kosu čupala jer je jela pet jela cijelo putovanje ( puno sam i rekla). Ponavljaš u sebi- sve je ok, na putu si, neka jede kako jede, bitno da jede, ali opet mama ko mama, i dalje se živciraš. Najbitnije od svega je zapravo pripaziti da ne konzumiraju baš neku egzotiku koja bi im mogla škoditi. Azija mi je uvijek omiljena destinacija, ali eto baš smo tamo imali peh vezan uz hranu koji nas je baš preplašio. Na Baliju sam uz sve kašice koje sam nosila, tu i tamo ubacila zobenu kašu, voćku pod normalno i sl. Ali eto , zbog različitosi u kulturama mislim da je došlo do greške u komunikaciji i skuhana nam je kašana nekom njihovom mlijeku, i ko za vraga, zadnji dan puta i cijeli let su bili kaos. Kad dijete u par sati naglo počinje izbaivati stolicu, zacrveni se, temperatura, pomalo klone a nalaziš se u avionu nasred Indijskog oceana. Tu bi definitivno pohvalila kabinsko osoblje Qatar Airwaysa koje se dignulo na noge, pomagalo, zvalo doktore na kopnu i srećom pred kraj leta se situacija primirila. Tako da eto, ni najbolji hoteli nas nekada ne mogu zaštitit od tih bakterija koje nama koji dolazimo iz drugih zemalja škode

Slobodno vrijeme i istraživanje. Naravno tempo za istraživanje i izlete nije isti kao kada ste sami na putovanju. Niti istražujete i posjećujete iste stvari koje biste posjećivali da ste na putovanju bez djeteta. No, sigurno imate neke stvari koje ne želite propustiti vidjeti, a koje nisu nužno dijete friendly. Kako to složite u raspored?
Sve ovisi o destinaciji i tipu putovanja na koji se ide. U Dubaiu npr možeš svašta vidjeti sa bebom/malim djetetom, ali ajde, preskočiti ćeš ludovanje džipovima po pustinji. Na Bali smo išli na 3 tjedna, sa osmomjesečnom bebom i osmogodišnjakinjom, i nekako smo to isplanirali da promjenimo tri hotela na različitim lokacijama, pa smo ubacili par izleta. Kupila sam klokanicu samo zbog putovanja i ništa, bebu u klokanicu i u Monkey forest :). Tu je i onaj tip putovanja kada odeš s djecom u all inclusive sa fenomenalnim kids clubom i pustiš ih da tih 10 dana budu njihov odmor iz snova, red sladoleda, kupanja pa igraonice, i ni ne pomišljaš na razgledavanje.

U slobodno vrijeme kako se krećete gradovima koje posjećujete. Zapravo želim te pitati kako funkcioniraju stvari s djetetom taksijem i baby sjedalicama. Kakva su pravila po državama i je li teško pronaći prijevoz van javnog prijevoza u kojem možete sigurno prevoziti bebu?
Uh, za Aziju je autosjedalica definitivno strani pojam ;) Prva slika pred očima kad pomislim na Tajland, Kambodžu ili Bali su mi skuterčići sa cijelom familijom na njemu. Srećom, nikada se nismo nešto pretjerno vozili jer bi odabrali hotel koji je u središtu događanja, pa bi svuda išli pješke, ali prijevoz od aerodroma ili na neke izlete bi uvijek bio u taxiju/kombiju bez autosjedalice. Nekako se pomiriš sa time da nemaš izbora i odtrpiš.

Vjerujem da imaš još savjeta za putovanja van postavljenih pitanja, sitnica koje se mi bez djece ne možemo sjetiti.
Na primjer koje bi destinacije preporučila za posjet s djetetom ili tu nemaš ograničenja?
Sve. Bitno da djeca putuju, mislim da je to stvarno nešto šta ih obogaćuje za cijeli život. Najgora stvar kod putovanja s djecom su mi predrasude okoline, kao pretpostavke da to nije odmor, a “najdraža” mi je da se malo dijete neće ničega sjećati, pa čemu uopće onda da ga vodi. Ja duboko u sebi vjerujem da se sjećaju, evo meni moja trogodišnjakinja dan danas prepričava zgodu sa prošlog ljetovanja u Turskoj kada mi je zbrisala pred nosom i dok sam je lovila uganula sam gležanj i provela dio puta u kolicima. Sve oni upijaju. Ako i ne zaboravi, kao da je bitno? Bitno je živjeti i uživati u trenutku, a za sve ostalo tu su snimke i slike.

I na kraju što bi poručila ljudima koji se još dvoume oko putovanja s djecom? Da ili ne? (odgovor na to pitanje već znamo uspješno ga otkriva tvoja putna praksa)
Defiinitivno bi svima uvijek rekla da idu, i savjetovala ono šta smo mi sebi ponavljali na svakom letu- da kada se nađu u onoj situaciji, kad su tamo negdje daleko iznad oceana, letu se ne nazire kraj, dijete vrišti, ne spava, samo u sebi ponavljaju jedno- vrijedi istrpjeti svaku sekundu, jer kada dođete na željenu lokaciju sve ćete zaboraviti i uživati. Ok, treba se i vratiti doma, ali nećemo o tome :)


p.s. fotografije uz blog su stock fotografije, jer želimo poštovati privatnost osobe koja je dala intervju i podijelila svoja iskustva te ne dijeliti fotografije djece na Internetu.